Novi dokumentarac koji ispituje gene nacističkog vođe Adolfa Hitlera otkriva mutaciju povezanu sa nizom seksualnih problema.

 Adolf Hitler je trebao da svoje najintimnije tajne ponese u grob. Nakon samoubistva u berlinskom bunkeru u aprilu 1945. godine, njegovi pomoćnici slijedili su njegove posljednje naredbe kako bi spriječili da njegovo tijelo padne u ruke neprijatelja. Zalili su ga benzinom i zapalili.

Međutim, Führer nije mogao predvidjeti otkriće strukture DNK osam godina kasnije, niti upornost stručnjaka za drevnu i forenzičku DNK, profesorice Turi King, i tima Channel 4, čak osam decenija poslije, u stvaranju dvodjelnog “svjetskog ekskluziva” dokumentarca Hitler’s DNA: Blueprint of a Dictator.

Genetski uvidi i poligenski rezultati

Iz DNK se mogu izračunati poligenski skorovi, koji procjenjuju genetske markere pojedinca i upoređuju ih sa velikim uzorkom populacije, kako bi se odredila genetska predispozicija za određeno stanje.

Najupadljiviji rezultat je da je Hitler imao deleciju (gubitak genetičkog materijala) u svom DNK koja snažno utiče na protein uključen u razvoj seksualnih organa. King, koja je odrasla u Kanadi, komentariše u vezi sa britanskom ratnom pjesmom Hitler Has Only Got One Ball: “Ne možete živjeti [u Velikoj Britaniji] a da ne znate za tu pjesmu.”

Medicinski izvještaj iz 1923. godine, pronađen 2015., naveo je da Hitler ima nespušten desni testis. Analiza DNK daje određenu težinu ovom nalazu, jer je mutacija u genu PROK2 snažno povezana sa Kallmannovim sindromom, što može rezultovati time da jedan ili oba testisa ne siđu normalno.

Istorijski kontekst i britanske glasine

Istoričar dr Alex J. Kay, koji proučava nacističku Njemačku već 20 godina, kaže o pjesmi: “Kako su Britanci to znali? Još uvijek nismo uspjeli otkriti odakle je glasina potekla, ali zapravo je bila istinita.”

On dodaje da je mogla biti “zaista upečatljiva slučajnost” ili jednostavno zaključak zasnovan na činjenici da se Hitler izdvajao od ostalih vodećih nacista – koji nisu imali samo žene i djecu, već i ljubavnice.

Kallmannov sindrom je takođe povezan sa nižim nivoom testosterona, smanjenim seksualnim nagonom i, u nekim slučajevima, mikropenisom. Dokumentarac posvećuje značajno vrijeme Hitlerovoj opsesiji njegovom polusestrom i diskusiji o “znakovima seksualne aktivnosti” – ili njenog izostanka – na njegovim posteljinama.

Genetska sklonost i antisocijalno ponašanje

Još jedno poligensko otkriće pokazuje da Hitlerova genetska predispozicija za antisocijalno ponašanje – mjera za psihopatiju – spada u gornjih 10 odsto.

Za Kaya, najznačajnije otkriće je bilo ono koje je “razjasnilo glasine da je možda imao jevrejsko poreklo”. Glasine su vjerovatno nastale 1920-ih, kada se šuškalo da je njegova baka zatrudnila dok je radila u jevrejskoj porodici (a prenio ih je i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov 2022.). Međutim, podudaranje sa pljuvačkom muškog rođaka potvrđuje porodično stablo koje su nacisti koristili da opovrgnu tvrdnju.

Neurološke i razvojne karakteristike

Irski psihijatar profesor Michael Fitzgerald navodi da su ga studije od prije 20 godina “apsolutno uvjerile da je Hitler imao čitav niz neuroloških i razvojnih stanja”.

Njegov skor za ADHD bio je “viši od prosjeka”, što potvrđuju dokumenti poput školskih izvještaja, a dokumentarac koristi i video generisan vještačkom inteligencijom prikazujući Hitlera kao dijete.

Skor za autizam svrstava ga u gornji jedan odsto populacije. Kay napominje da je uključen u projekat kako bi pružio “istorijsku ekspertizu i kontekst” i da bi rekao: “DNK može mnogo reći, ali ne može reći sve.”

Autor Empire of Destruction dodaje: “Vrlo je upečatljivo koliko je traumatično bilo njegovo djetinjstvo. Izgubio je četiri od petoro braće i sestara i oba roditelja do 18. godine. Mislim da su ovi događaji podjednako značajni u oblikovanju osobe kakva je Hitler postao, koliko i njegov DNK.”

King ističe: “Ne želimo stigmatizovati bilo koga ko ima ove specifične osobine, jer je izuzetno rijetko da to vodi do nasilnih djela, a kamoli genocida. On nije jedini; stotine hiljada ljudi pomoglo mu je u njegovim djelima, i svi oni nemaju istu genetsku strukturu.”

Istraživanje i uzorci DNK

Misija je počela 2018. godine, na radnom sastanku kompanije Blink Films u Londonu, potaknuta napretkom u DNK tehnologiji. Postavljeno je pitanje: “Možemo li napraviti profil Adolfa Hitlera baziran na njegovim genima?”

Nakon što nisu mogli pronaći markicu koju je Hitler polizao, otkrili su Gettysburg Museum of History u Pensilvaniji, čija privatna kolekcija uključuje Hitlerov čajni set i operni dalekozor Eva Braun. Kolekcija takođe sadrži predmet nazvan “Adolf Hitler Suicide Couch Piece Stained With His Blood”, koji je uzeo američki pukovnik Roswell P. Rosengren nakon pada Berlina.

U prvoj epizodi, forenzički genetičar prikuplja mrvicu krvi sa izblijedjele tkanine. Narator napominje da su prethodno “više puta odbijali testiranje bilo čega povezanog sa Hitlerom u evropskim institucijama”. King, koja radi na Univerzitetu Bath i pojavljuje se u BBC-jevom DNA Family Secrets, zadovoljna je što su postavili sigurnosne mjere.

Kay je imao djelimično olakšanje zobg činjenice da Hitler nije imao potomke koji bi mogli biti pogođeni istraživanjem njegovog genetskog nasljeđa.

Prvi precizni DNK rezultati

Početne studije potvrdile su da uzorak krvi potiče od čovjeka muškog pola koji je dovoljno star da datira iz 1945. Prelomni trenutak došao je zahvaljujući belgijskom novinaru Jean-Paulu Muldersu i istoričaru Marcu Vermeerenu, koji su ranije prikupili pljuvačku jednog Hitlerovog rođaka u Austriji.

Analiza Kingove, potvrđena tri puta u dva različita laboratorija, pokazala je “precizno podudaranje” – prvi put u istoriji da je DNK diktatora identifikovan.

Mentalno zdravlje i genetika

Druga epizoda otkriva da Hitlerov poligenski skor za šizofreniju spada u gornjih jedan odsto populacije. Skor pokriva “samo mali dio rizika” i danas ne bi bio dijagnostikovan jer nije pokazivao ozbiljne simptome.

Dokumentarac takođe ispituje Aloisiju Veit, opisanu kao Hitlerovu drugu rođaku, koja je poslana u gasnu komoru nakon dijagnoze šizofrenije. Narator napominje: “Ovo bi moglo imati implikacije na naše razumijevanje Hitlerovog mentalnog stanja, jer šizofrenija se nasljeđuje u porodici.”

Opaske o interpretaciji DNK

Dokumentarac navodi da analiza DNK predstavlja “novi izvor dokaza, otkrivajući stanja koja su vjerovatno oblikovala Hitlerovo razmišljanje i mijenjala istoriju”. King naglašava: “Bila bih veoma oprezna, jer DNK ne može predvidjeti nečiji misaoni proces.”

Ironija, dodaje King, leži u tome što bi se Hitler, da je vidio svoj DNK, vjerovatno sam poslao u gasnu komoru, piše britanski The Telegraph.