Godišnjica stradanja derventskih Srba: Čardak 28 godina čeka ovozemaljsku pravdu (FOTO)
U Derventi, u spomen-kompleksu Čardak, danas je obilježena 28-godišnjica stradanja 37 Srba iz tog naselja, koje su na Mali Vaskrs, aprila 1992. godine, svirepo ubili pripadnici Vojske Hrvatske (HVO) i domaće paravojne hrvatsko-muslimanske jedinice.
Sveta liturgija i parastos služeni su u Spomen-crkvi Svetog apostola Tome i Spomen-obilježju, podignutom u ovom čardačkom kompleksu, nadomak Dervente, gdje je poslije rata otkrivena masovna grobnica sa 19 tijela ovdašnjih Srba. Vijence su položili opštinski predstavnici, delegacije porodica poginulih, boračkih i logoraških organizacija.
Milorad Simić, načelnik derventske opštine, podsjetio je da su na Čardaku svirepo umoreni nevini ljudi koji su samo željeli da ostanu na svom pragu.
– Riječ je o nevino stradalim, uglavnom civilima, koji ni u čiju tuđu kuću nisu ušli, a željeli su da ostanu na svom pragu. Skupo su platili tu želju i čuvanje svog praga što Derventa nikada neće zaboraviti, naglasio je načelnik Simić, izrazivši zahvalnost što, kako je rekao, porodice i udruženja njeguju taj datum, zajedno sa sveštenstvom i strukturama vlasti.
– U znak tog sjećanja podigli smo i ovo velelepno izdanje sa kapelicom, rekao je Simić, dodavši da je ovogodišnji pomen obilježen pod posebnim uslovima zbog virusa korona, ali, svakako, dostojanstveno i sa dužnim pijetetom prema nevino nastradalim.
U logoru sa suprugom, sestrom, bratom
Među rijetkim okupljenim našla se Zagorka Kuzmanović, koja je zajedno sa suprugom, sestrom, bratom i mnogom drugom rodbinom i komšijama, prošla golgotu u jednom od tadašnjih logora za Srbe u Derventi.
– U logoru sam preživjela osam dana pakla, dok nas, nekolicnu, nije izbavio Međunarodni komitet Crvenog krsta. Jednostavno nemam snage da pričam o tim strahotama kroz koje sam prošla sa suprugom Miletom, koji je u međuvremenu, od posljedica užasne torture, preminuo, ispričala je ova samo jedna od bivših derventskih logorašica.
Njeno je takođe bolno prisjećanje da su, po okupaciji hrvatske i muslimanske vojske, mnogi Srbi iz Dervente tada svirepo poubijani i pobacani u jame, poput i te u Čardaku.
Derventski logori i klaonice za Srbe
Predsjednik Udruženja logoraša Derventa, Drago Knežević, ističe, za naš portal, da su na Vaskrs 1992. u agresiji hrvatske vojske i domaće krvave koalicije bukvalno zatrte čitave derventske porodice. Tako su na pragu Lazarevića pogubljeni otac, majka i sin, iz kuće Živkovića otac, majka i sin, te bračni parovi Ćudić i Zorić.
– Bivši Dom JNA u centru grada, Rabić, Poljari, Polje i Zelenike, praktično su bili prvi logori za Srbe u BiH, poslije agresije Hrvatske vojske ovog dijela Posavine. Kroz te logore prošlo je više od 500 mučenika, a mnogi su u njima skončali živote u paklenim mukama, podsjeća Knežević.
Čelni čovjek derventskih logoraša upozorava da je ovo udruženje uputilo mnogobrojne, strahotama dokumentovane zahtjeve, dobojskom i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da je davno isteklo vrijeme da se, osim nekolicine stražara i neposrednih izvršilaca zločina, pravdi privedu i nalogodavci zločina.
– Prvenstveno mislimo na članove takozvanog Kriznog štaba Dervente, koji su gospodarili sudbinom i životima Srba. Jer, te mnogobrojne užasne zločine, na nekoliko godina osuđeni Azra Bašić, Almaz Nezirović, braća Esad i Derviš Čavalić, ili nekolicina drugih stražara, nisu ni organizovali ni počinili na svoju ruku, kategoričan je Knežević.
„Krvava Azra“ klala na Vaskrs
Imao je samo 16 godina Slaviša Đuraš kad su mu, na Vaskrs 1992., iz okupiranog naselje Čardak hrvatski i muslimanski bojovnici odveli oca Blagoja Đuraša u jedan od tadašnjih logora za Srbe u Derventi. Tu, u zgradi bivšeg Doma JNA u centru grada, zaklala ga je zloglasna Azra Bašić. U sarajevskom procesu pred sudom BiH, osuđena je na 14-godišnju robiju.
– Nedovoljno je da za te strahote odgovara samo nekolicina direktnih zločinaca, poput Azre Bašić, Almaza Nezirovića, braće Esada i Derviša Čavalića i još nekoliko stražara. Neshvatljivo je da u poslijednje dvije godine, poslije predmeta protiv Azre Bašić i Almaza Nezirovića, ništa nije pokrenuto. A, imamo predmete protiv komandanta Vojne policije Želje Pudića, komandanta 103. HVO brigade Zlatka Majića-Slovenca i drugih. Zašto je stalo procesuiranje odgovornih za te užasne zločine? I to kada je na red došao komandni kadar, javno se pred kompleksom nekadašnje masovne gorbnice i kompleksa Čardak i danas upitao Slaviša Đuraš.
Prozivka tužilaštava Doboj i BiH
Ovaj sin mučenika Blagoja, zaklanog rukom „krvave Azre“, pozvao je pravosuđe Republike Srpske i Bosne i Hercegovine da procesuira odgovorne za zločine počinjene nad srpskim stanovništvo i u Kostrešu, Lužanima, Polju, kao i u drugim derventskim i posavskim stratištima.
– Zahtjevamo da odgovaraju svi koji su učestvovali u pogromu, zatvaranju i ubijanju ljudi. Iznova prozivamo i pozivamo dobojsko i tužilaštvo BiH da pred lice pravde, konačno, izvedu i komandni kadar i nalogodavce užasnog stradanja derventskih Srba. Prije svih članove takozvanog Kriznog štaba Dervente, poručio je Đuraš, član Organizacionog odbrora obilježavanja stradanja Čardaka, koji već 28 godina čeka ovozemaljsku pravdu.
Ninko ĐURIĆ
