Sedmi i osmi tom "Rječnika bosanskog jezika" Dževada Jahića promovisani su danas u Banjoj Luci pod pokroviteljstvom potpredsjednika RS Ramiza Salkića.
Promovisani rječnik je prije nekoliko godina pokrenuo lavinu negativnih komentara stručnjaka. U njemu profesor Jahić navodi riječ "đikan" a tumači je riječima "neotesan čovjek, seljačina, pravoslavni brđanin, stočar, čoban, bosanski pravoslavac četnički nastrojen".
Jahić se asdan još jednom osvrnuo na aferu "đikan" i istakao da posao leksikografa nije da izbacuje riječi iz rječnika.
– To je tada zloupotrebljeno. Leksikograf ne izmišlja riječi, on ih konstatuje i unosi u Rječnik – kazao je Jahić.
On je dodao da nikakvo pravo naroda da svoj jezik imenuje kako želi ne mora da bude zapisano, jer narod ima sopstvenu normu koju moze da imenuje kako želi.
– Bosanski jezik ima svoje nasljeđe i potpuno je besmisleno raspravljati o tome da li postoji pravo o tome da narod svoj jezik zove kako hoće. Čak i da to pravo ne postoji u zakonima, to ništa ne znači – kazao je Jahić.
Srpski lingvista Miloš Kovačević kaže da je njemački sociolingvista Bernard Grešel prvi justvrdio da ne postoji nikakvo „univerzalno pravo“ naroda na vlastito ime jezika, njega ne poznaje nijedan evropski ili svjetski dokument o jezičkim pravima, nego su to „pravo“ kao ad hok pravo izmislili Hrvati u poznatoj Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967).
– Uradio sam analizu jedinih devet međunarodnih dokumenata u kojima se spominju jezička prava – kako onih što su ih donijele evropske institucije, tako i onih donesenih u Ujedinjenim nacijama – i ta je analiza pokazala je da se govor o jezičkim pravima vezuje ili za jezička prava pojedinaca ili za jezička prava nacionalnih manjina. Jezička prava naroda ili država u tim se dokumentima nigdje i ne spominju, tako da i ne postoji nigdje zapisano pravo naroda na vlastito ime jezika – kazao je Kovačević.
Pod slovom "B"
U spornom rječniku navode se i riječi kao što je "balvangrad" koja po Jahiću označava tip naselja koje nema obilježje grada, a ima aspiracije da to bude. Kao primjer se navodi Han Pijesak, Pale, Sokolac.
Tu je i termin "balija" koji se odnosi na neukog muslimanskog seljaka, prostog, neobrazovanog čovjeka koji ne pripada obrazovanom svijetu niti plemstvu.
Goran Dakić
