Ansambl narodnih igara i pjesama „Veselin Masleša“ iz Banje Luke svrstan je u kategoriju ansambla od republičkog značaja. „Masleša“ je jedini ansambl, odnosno kulturno-umjetničko društvo koje je ispunilo uslove za sticanje statusa republičkog značaja, ali – to nije sve.
„Masleša“ u svom fundusu krije nošnju koja je starija i sadržajnija od nošnje koja se nalazi u Zemaljskom muzeju BiH. U „Maslešinom“ fundusu nalazi se 1.200 kompleta, a među njima je mnogo onih koji ne postoje ni u jednom drugom ansamblu.
Direktor „Masleše“ Nemanja Knežević kaže da je većina nošnje orginalna i da je stara 120 godina. Dio originala se, dodaje on, ne upotrebljava na sceni, tokom koncerata, a revije narodnih nošnji su jedinstvena prilika da se one pokažu.
Nemanja Knežević
– Problem predstavlja održavanje ovakvih nošnji. Nemamo idealne uslove. Nošnje je, između ostalog, potrebno zaštititi od štetočina i od vlage. Peru se posebnim hemikalijama, na poseban način se suše i na poseban način se peglaju i slažu – kazao je Knežević.
Među najstarijim nošnjama u fundusu „Masleše“ nalazi se nošnja sa Zmijanja, sa prepoznatljivim ornamentom koji je prije nekoliko godina uvršćen na listu nematerijalne kulturne baštine – zmijanjskim vezom.
– Uradili smo mnogo toga da ovaj vez dođe na listu UNESKA. Ako nemamo najveću kolekciju nošnji sa zmijanjskim vezom, onda imamo jedno od najvećih, bez sumnje. To su kostimi koji su stari od sto do 130 godina. Određeni primjerci te nošnje, naročito ženske, mogli bi da se nose i danas. Muška nošnja je, ipak, premala za današnje muške „gabarite“ – istakao je Knežević.
„Maslešin“ fundus pokriva teritoriju bivše Jugoslavije, ali najviše je onih koji pripadaju bh. tradiciji i kulturi. Među raritetima u ormarima ovog društva nalazi se i nekoliko narodnih nošnji koje se koriste u Igrama iz Prizrena.
– Kada postavljamo novu koreografiju moramo više razmišljati o nošnjama nego o samim elementima igre i o honoraru koreografa. Trudimo se da dođemo do originalnih nošnji na terenu, ali to nije uvijek jednostavno. Treba mnogo rada, truda, novaca i putovanja – istakao je Knežević.
Na terenu je, dodaje on, nemoguće naći potreban broj nošnji. Najčešće treba deset ili 12 pari muških i ženskih kostima i to je ogroman broj.
– Ako neki primjerak i nađemo, onda dogovaramo cijenu „uprijeko“. Ljudi zaboravljaju vrijednost tih nošnji. Ponekad smo nailazili na ljude koji originalnim nošnjama prekrivaju konje – rekao je Knežević.
Goran Dakić
