U Federaciji Bosne i Hercegovine za očuvanje postojećih radnih procesa nedostaje oko 40.000 radnika, dok za očuvanje sistema penzionog osiguranja stručnjaci napominju da nedostaje oko 200.000 radnika.
Dok pitanje reindustrijalizacije i očuvanja domaće radne snage danas je pitanje dugoročne stabilnosti ekonomskog i socijalnog sistema, poručio je inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Adnan Smailbegović.
Ukazao je da problem nedostatka radne snage više nije isključivo pitanje privrede, nego pitanje funkcionisanja kompletnog društvenog sistema, uključujući penzioni i zdravstveni sektor.
– Ako nemamo dovoljno zaposlenih ljudi, dugoročno neće imati ko puniti penzione fondove, finansirati zdravstveni sistem i nositi ekonomski razvoj zemlje. O ovome moramo govoriti otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti – poručio je Smailbegović.
Posebno je naglašeno da Federacija BiH danas ima jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja zaposlenih i penzionera u Evropi.
Prema dostupnim podacima, na jednog penzionera dolazi svega oko 1,15 zaposlenih radnika, dok evropski prosjek iznosi oko 1,7, a pojedine evropske ekonomije imaju i više od tri radnika na jednog penzionera.
Čak i kada bi se svi nezaposleni sa evidencije Zavoda za zapošljavanje odmah zaposlili, što je naravno nemoguće, i u tom slučaju omjer bi bio 1,72 zaposlena po penzioneru.
– To nije statistički problem, nego pitanje održivosti sistema. Ako želimo dostići evropski prosjek i dugoročno stabilizovati penzioni i ekonomski sistem, trebamo oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas – pojasnio je Smailbegović.
Upozorio je i na kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva, posebno mladih ljudi, koji zbog nedostatka perspektive napuštaju Bosnu i Hercegovinu.
– Ljudi ne odlaze samo zbog plaća. Odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost da ovdje planiraju svoju budućnost. I upravo zato više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih ekonomskih odluka. Kao ključni odgovor na postojeće izazove potrebno je dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu ove zemlje, odnosno potreba za sistemskom reindustrijalizacijom i snažnijim razvojem proizvodnih kapaciteta – istakao je Smailbegović.
Naglasio je da industrija ima centralnu ulogu u razvoju ekonomije, jer direktno generiše najveći broj radnih mjesta i pokreće čitav lanac drugih djelatnosti, od transporta i logistike do energetike i usluga.
– Reindustrijalizacija nije pitanje jedne industrije ili jednog sektora. Jedna fabrika ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, nego pokreće kompletnu lokalnu ekonomiju – rekao je Smailbegović.
Kao prioritetne mjere navedeni su privlačenje stranih investicija, stimulisanje domaćih kompanija da investiraju i šire proizvodnju, smanjenje opterećenja na rad te povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju, kao i ozbiljne reforme u sistemu školstva.
Nezavisne
