Pravila nema. U kamp za odvikavanje dolaze poljoprivrednici, momci sa dva fakulteta, izuzetni sportisti, ljudi koji su živeli dugo u inostranstvu

Dijete od svega osam godina najmlađi je heroinski zavisnik u Srbiji. Roditelji su ga nedavno doveli na jednu kliniku radi odvikavanja i tada otkrili još strašniju istinu – da je dijete drogu probalo kada je krenulo u prvi razred.

To za Telegraf.rs otkriva Božidar Dragutinović, bivši heorinski zavisnik, a danas osnivač kampa za odvikavanje "Preobraženje" u selu Dvorska kod Loznice.

- Roditelji su primijetili promene u ponašanju kod djeteta, ali se sve svodilo na neku emotivnu nezrelost, klinačku agresivnost… Kad su ga na kraju odveli u bolnicu, uradili su mu brojne testove, i pokazalo se da je pozitivan na heroin – navodi Dragutinović.

Onda su uslijedile krize koje su jadnog dječaka prestravile.

- Kad je vidio kolika je kriza, uplašio se i priznao da heroin konzumira već godinu dana, a dobijao ga je u školskom dvorištu – otkriva naš sagovornik.

Ako vam ova priča djeluje neverovatna, sjetite se da je prije nepunih mjesec dana dječak (14) iz Niša pronađen na ulici bez svijesti jer se predozirao. Kritične noći konzumirao je marihuanu i tablete koje je sa društvom kupio od dilera i to za svega 200 dinara.

Za razliku od vremena kada je droga bila dostupna samo bogatijima, djeci političara i generala, poznatim glumcima i muzičarima, danas je bez mnogo muke i novca može nabaviti svako, pa čak i đak u školskom dvorištu. Gram heroina koji je nekada koštao 80 evra, danas se nabavlja za 800 dinara, a tablete ekstazija, sintetičke droge koja se pravi u obliku tableta, i za 200, 300 dinara. Skoro kao jedna užina, zaključuje naš sagovornik.

Takve, sintetičke droge, odnijele su prevagu na tržištu. Danas se one, kaže Dragutinović, konzumiraju više od heroina. Znatno su jeftinije, ali takođe i daleko opasnije.

- Trenutno je blagi rat između proizvođača sintetičkih i prirodnih droga. Amfetamini su zbog jeftinoće najzastupljenije droge. Mogu da se kupe na svakom koraku, ali niko ne garantuje šta se u njima nalazi. Poznato je da se često stavlja mišomor, paracetamol, kozmetički puder. Mišomor je najopasniji je i od njega su neki i nastradali. Prošle godine je četvoro preminulo od kineskog amfetamina, a to su samo oni čije su smrti poznate javnosti – ističe Dragutinović.

Kada je upoređivao poginule u saobraćaju i preminule od predoziranja u 2017. godini, ostao je u šoku.

- U cijeloj Srbiji je u saobraćaju te godine poginulo 500 ljudi, a od predoziranja je samo u Beogradu umrlo njih 200. To govori da je i narkomanija problem o kojem bi trebalo mnogo više govoriti i raditi na prevenciji – zaključuje on.

Da je droga uzela maha i da više ne bira ni stalež ni godine, pokazuje i primjer beogradskog sveštenika koji je bio zavisnik od heroina. Liječio se u “Zemlji živih”.

I u Dragutinovićev kamp u selu Dvorska dolaze ljudi različitih profila.

- Pravila više nema. Najmlađi zavisnik kod nas je imao 16 godina, a najstariji 63. Ne postoji obrazac ni kada je riječ o obrazovanju. Ima ih od poljoprivrednika do momaka sa dva fakulteta, izuzetnih sportista, ljudi koji su živjeli dugo u inostranstvu – priča on.

Trenutno je u kampu oko 20 štićenika. Dovode ih uglavnom roditelji, familija. Kad dođu, kažu “došli smo dobrovoljno, bez pritiska”, na šta se Božidar samo nasmije, jer je nekada i sam prošao kroz sve to.

- Rijetko ko je došao dobrovoljno. Dođu kad je problem otišao van svake kontrole i kad su potrošili sve resurse, odlaske na klinike, kod gatara, u manastire… I mi smo religiozno organizovana zajednica. Grad Valjevo nam daje sredstva za tribine koje održavamo radi prevencije, a sa Kancelarijom za borbu protiv droga moći ćemo da sklopimo sporazum kad navršimo tri godine postojanja –navodi Božidar.

U kamp se, objašnjava, dolazi bez procedure. Ipak, da bi bili primljeni, štićenici moraju doći s odrađenim pregledom kod neuropsihijatra i lijekovima za određeni period, od 15 do mjesec dana. Po uputstvu ljekara, u kampu im daju te lijekove da bi lakše prevazišli fizičku i psihičku krizu.

- Oko pola sedam-sedam se ustaje, onda se obavi molitveno pravilo do pola osam, pa slijedi posluženje, kafa, čaj, neka užina. Od osam sati štićenici počinju sa radnim aktivnostima, sređivanjem prostorija, kuvanjem, imamo nešto stoke, pa brinu i o njoj. Skoro smo zajedno renovirali kuhinju. Oni koji su krizi, s njima idemo u šetnju – opisuje nam Dragutinović.

Krize umiju da bude izuzetno teške. Prati ih dijareja, gubitak svijesti, a kod neadekvatne upotrebe lijekova dolazi i do epi napada. Zavisnici, kaže Božidar, umiju da budu i agresivni ali ne tako da se ne mogu kontrolisati, nego agresivni u nemoći.

- Znaju da to mogu lako “riješiti” ako odu kući i uzmu psihoaktivnu supstancu. Trudimo se da ih obodrimo da ne odu kući i dosta uspjeha ima, ali i ima i onih kod kojih nije sazrelo da se problem rješava. Fizički je izuzetno teško, to su strašni bolovi, a oni koji mirnije prođu kroz fizičku krizu, obično posle u psihičkoj pokažu šta su istrpili – kaže naš sagovornik.

Fizička kriza obično prođe za 15 dana, ali psihička traje mnogo duže. Božidar je i sam bio zavisan od heorina 15 godina i zna kakva je to borba. Zato ne zatvara vrata ni onima koji se u kamp vraćaju po peti, šesti put.

- Ljudima treba pružiti šansu - kaže nam, uvjeren da mnoge može izvući kao što su nekada njega. I to mu i polazi za rukom.

Kamp je za sada namjenjen isključivo muškarcima, jer još nema kapaciteta da bi primio i žene. Ako želite da na bilo koji način pomognete kampu, možete se obratiti Božidaru preko mejla preobrazenjesrb@gmail.com.