Momčilo Mandić, nekadašnji bliski saradnik bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i ministar pravde tokom njegovog mandata, odlučio je da poslije dvije decenije ćutanja progovori o mnogim stvarima, piše srpski Kurir.

Čovjek koji je godinama važio za kontroverznog političara otkriva kako je izgledao sastanak državnog vrha na kojem se 1995. odlučivalo o sudbini Banjaluke, te kako je tada tekao razgovor srpskog i hrvatskog predsjednika - Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. 

"Moram da priznam, da nije bilo Srbije i Miloševića, ne bi bilo Republike Srpske. Srbija nas je hranila, dala oružje, smjestila naše porodice ovdje tokom rata", rekao je Mandić za Kurir.

Otkriva da se sa Miloševićem nije susretao baš često, uglavnom u nekim delegacijama s Momčilom Krajišnikom, a posljednji put 1995. kad je padala Krajina. 

"Tu smo bili Milošević, Krajišnik, Jovica Stanišić, Badža Stojičić, Momčilo Perišić i ja. Da nije bilo Miloševića, pala bi Banjaluka. Tad sam, na tom sastanku u Botićevoj ulici u Beogradu, prisustvovao telefonskom razgovoru Miloševića i Tuđmana. Milošević je tad rekao Tuđmanu: „Uđu li tvoji još 100 metara, dižem avione na Zagreb.“ Onda je Slobodan uključio telefon da svi čujemo kako Tuđman razgovara sa Antom Gotovinom (hrvatski general), koji kaže: „Evo, na centrali palim i gasim svjetlo Banjaluci. Predsjedniče, za 15 minuta ću biti u Gospodskoj“.

 Onda je intervenisao i Ričard Holbruk, koji je Hrvatima rekao da ih neće braniti, da sva podrška ide drugoj strani i da će Srbi doći do Zagreba ako krenu 100 metara napred. Holbruk i Milošević su spasli Banjaluku, smatra Mandić.