Dnevni list Glas Srpske slavi 80 godina postojanja, jubilej kojim se malo ko u medijskom svijetu može pohvaliti.

Prvi broj Glasa štampan je 31. jula 1943. godine u Župici kod Prekaje nadomak Drvara.

Od 15. septembra 1992. godine odlukom Narodne skupštine Republike Srpske izlazi kao dnevni list Republike Srpske.

Pod imenom Glas Srpske izlazi od 5. maja 2003. godine.

Glavni i odgovorni urednik Borjana Radmanović Petrović kaže da je štampa izdržala sve udare modernih tehnologija.

- Kada se pojavio radio, govorili su da je kraj štampe, isto su pričali i nakon pojave televizije, a onda i nakon što su mediji svoje mjesto našli na internetu. "Glas" je sve to preživio i uspio da opstane poštujući profesionalne standarde, a ujedno baštineći tradiciju, kulturu i jezik naroda koji ovdje žive - kaže Radmanović Petrović.

Dodaje da je "Glas" ostao najvažniji nacionalni štampani medij u okvirima Srpske, ali što je posebno važno postao je prepoznatljiv u regionalnim okvirima. Naglašava da "Glas" svih ovih decenija osluškuje puls naroda.

- Svaka pohvala, svaka kritika, reakcija, komentar, svaka muka naših čitalaca motiv su da svakog dana radimo još jače nego prethodnog kako nijedno pitanje ne bi ostalo bez odgovora - zaključila je Radmanović Petrović.

Generalni direktor Boris Dmitrašinović kaže da je "Glas Srpske" veličina bitna za zajednicu, što povlači i ogromnu odgovornost.

- Radili smo vrijedno i kako smo najbolje znali. "Glas" je opstao. Bilo je tu mnogo izazova, društvenih promjena koje je preživio i danas, opet, zadržao svoju primarnu djelatnost. "Glas Srpske" će sigurno živjeti dok god postoje oni ljudi koji pišu za "Glas" i onih koji to čitaju - rekao je Dmitrašinović.

A kako je sve počelo, već je istorija. Njegov temelj udarili su 31. jula 1943. godine u Župici kod Prekaje, nadomak herojskog Drvara, ljudi kojima se zbog njihovih djela i danas klanjaju.

Prvu redakciju lista činili su Skender Kulenović, Ilija Došen, Đuro Pucar, Rada Vranješević, Vilko Vinterhalter, Osman Karabegović i Boško Šiljegović, a njihovo djelo je od prvog broja bilo neraskidivo vezano za narod koji je proživljavao i preživljavao iste nedaće i izazove, ali ih je i pobjeđivao uz velika odricanja.

"Glas" je, naime, doživio i nekoliko promjena imena ("Banjalučke novine", "Krajiški list", "Glas srpski", "Glas Srpske"), ali prema riječima njegovih savremenika i poštovalaca pisane riječi nikada nije mijenjao ideale na kojima je nastao. Njegove slavne osnivače nasljeđivala su jednako velika imena među kojima su Branko Ćopić, Vlado Dijak, Jaroslav Koleška, Nikola Pavlić, Hasan Kikić, Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Milan Gavrić, Limun Papić...

"Glas" je, kako je zapisano i nebrojeno puta ponovljeno, nastao u najtežem periodu za svoj narod, koji je iz dana u dan lio krv u borbi za slobodu. Dijelio je njegovu sudbinu, a ratna redakcija selila se 1943. godine iz mjesta u mjesto na teritorije oslobođene od fašizma.

- "Glas" je odigrao veliku ulogu u jačanju i razvijanju ideja narodnooslobodilačkog pokreta. Redakcija sa štamparijom premjestila se u avgustu iz Župice u Ribnik i tu, u stvari, počinje pravi rad na uređivanju i izlaženju ovog lista - zapisao je Osman Karabegović.

U Sanici izlazi jedan broj, a u jesen 1944. list se seli u Jajce, da bi odmah po oslobođenju Banjaluke, aprila naredne godine, i "Glas" došao u Banjaluku i tu i ostao do danas.

Međutim, u maju 1951. godine donesena je nerazumljiva odluka o prestanku izlaženja "Glasa". Zatišje je trajalo dvije godine, ali u proljeće 1953. počinje rad na "Banjalučkim novinama", koje na temeljima "Glasa" počinju da izlaze u septembru te godine. Do čitalaca je stigao list štampan na šest stranica sa uvodnim tekstom Osmana Karabegovića, koji je označio novo uzdizanje iz pepela.

Sa samo četvoro zaposlenih "Banjalučke novine" su nastavile tradiciju "Glasa", a potom i krenule ka konačnom cilju, šireći sadržaj i jačajući kadrovski. "Banjalučke novine" 28. novembra 1955. izlaze kao "Krajiške novine" na povećanom broju stranica. Pod tim imenom novine izlaze sve do 1963, kada se ponovo vraća ratno ime "Glas", a nekoliko godina kasnije 1969. u zemljotresu, koji je sravnio Banjaluku, srušena je i zgrada u kojoj je "Glas" bio smješten. Izdanja su i tada nastavila da izlaze, a privremeno utočište pronađeno je u dvorištu Fabrike duvana, da bi veliki san svih bio dosanjan u februaru 1983. kada je "Glas" počeo da izlazi svakog dana, osim nedjelje.

Zlatno doba "Glasa" potrajalo je do rata koji je izbio početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Uslijedili su novi izazovi, a stiglo je i novo ime - "Glas srpski". Istorija se ponavljala na njegovim stranicama i ponovo je postao vjerodostojan hroničar ratnih zbivanja.

Odlukom Narodne skupštine od 15. septembra 1992. izlazi kao dnevni list Republike Srpske. Pod današnjim imenom "Glas Srpske" list izlazi od 5. maja 2003, a u njegovoj istoriji upisana je i vlasnička transformacija kada u sklopu privatizacije državnog kapitala njegov većinski vlasnik postaje firma "Dnevne Nezavisne novine".

Glas Srpske