U osmočlanom domaćinstvu Đurđević u Donjim Ceranima u slozi i pod istim krovom žive četiri generacije, a najstariji među njima su sedamdesetpetogodiši Grozdana i Dragutin koji su ove godine proslavili 55 godina braka.

Upoznali su se na zboru u Pojezni, odakle je Grozdana rodom, a bila je to, kako ističu, ljubav na prvi pogled.

– Poslije upoznavanja, viđali smo se na zborovima i prelima, ali sam ja morao da idem na odsluženje vojnog roka u Titograd. Grozdana je ostala i čekala me, a čim sam se vratio iz vojske vjenčali smo se, jer sam znao da je ona najbolja za mene. Oboje smo imali po 20 godina, ali sam ja malo stariji – prisjeća se Dragutin kroz šalu dodajući da je, iako je stariji od supruge pet mjeseci, ipak on taj koji mora da sluša.

Početak je, kažu, bio težak, jer je Dragutin bio deseto dijete u porodici, a Grozdana peto pa su morali da se odijele. Grozdanin otac pomogao im je da sagrade kuću jer je bio zidar, a danas se tih dana sjećaju kao teških jer su bili razdvojeni.

– Bili smo razdvojeni jer sam ja ostala sa kćerkom kod kuće, a Dragutin je radio u raznim krajevima svijeta. Međutim, kada je čovjek okrenut porodici, supružnici jedno drugome, sve se to lakše prebrodi – govori Grozdana.
Danas, nakon duže od pola vijeka zajedničkog života, govore da je tajna njihovog braka uzajamna pažnja i ljubav.

– Bez uzajamnog poštovanja i sjećanja na riječ u dobru i u zlu, bez ljubavi i pažnje, nema uspješnog braka. Mladima koji se žene i udaju ili žive zajedno možemo da poručimo da se poštuju u pomažu koliko god je to moguće i da se što više okrenu svojim porodicama, djeci i jedno drugome – zaključuju u glas Dragutin i Grozdana.

Porodica

Rad je oduvijek bio ono što supružnike Đurđević kroz zajednički život prati. I danas imaju krave, svinje, a brinu se i o troje praunuka koji žive s njima. Jedno drugom do ramena, svakodnevno usrećuju Dragutina i Grozdanu, te im sve poslove čine lakšim i zanimljivim. Osim njih, u domaćinstvu Đurđevića živi i njihova kćerka Nada, unuk Darko i njegova supruga.

 Derventski list