Postoje podaci i analize koje daju ocjenu položaja žena na selu i u svijetu i kod nas. Podaci Ujedinjenih nacija o ženama koje žive na selu (koji se odnose na ispunjenje Milenijumskih razvojnih ciljeva) pokazuju da je uloga seoskih žena izuzetno važna, ali se one suočavaju sa velikim društvenim i strukturalnim preprekama u ostvarivanju svojih prava.

Globalno žene čine 1,6 milijardi i predstavljaju jednu četvrtinu ukupnog svjetskog stanovništva. Seoske žene čine 43%radne snage u poljoprivrednoj proizvodnji. Učestvuju u proizvodnji 60-80% hrane koja se uzgaja. Posjeduju samo 2% zemlje i ostvaraju samo 1% svih poljoprivrednih primanja.

U praksi, na selu danas žive žene i muškarci prosječne starosne dobi od 50 godina. Najveći dio radno sposobnih žena i muškaraca, prosječne životne dobi od 30-35 godina je odselio u grad u potrazi za zaposlenjem.

Poboljšanje pristupa žena proizvodnim resursima je ključno za iskorjenjivanje siromaštva i generacijskog siromaštva. Veliki globalni problem je i nepismenost - žene čine dvije trećine od 796 miliona nepismenih u svijetu, a mnogo ih je upravo u seoskim područjima. Globalno, seoske djevojčice su dvostruko više diskriminisane kada je riječ o srednjoškolskom obrazovanju. Seoske žene rade mnogo, ali imaju malo. Često nisu plaćene za poslove koje obavljaju, potplaćene su ili se njihov rad ne vrednuje. U većini svijeta, žene su podzastupljene u donošenju odluka u zajednicama u kojima žive i nemaju mogućnost predstavljanja i zastupanja svojih interesa i potreba. Mnoge seoske žene izložene su različitim oblicima nasilja, a otežan im je pristup uslugama zaštite i podrške.

Žene na selu - nevidljive

Žene na selu su velika grupa stanovništva u Republici Srpskoj, čije potrebe i problemi su gotovo „nevidljivi“, iako su brojni i određeni različitim faktorima koji uzrokuju višestruku marginalizaciju žena na selu. One su višestruko opterećene brojnim i teškim poslovima iz domena ekonomije brige i tržišne ekonomije, i stoga predstavljaju ključni resurs za održanje i unapređenje ruralne ekonomije.

- Žene na selu ne ostvaruju prihode niti beneficije od tog rada, niti u perspektivi postoji bilo kakvo rješenje ovog problema. Mnogo žena na selu nije evidentirano na tržištu rada, ne vode se kao nezaposlene, te nisu uključene u statističke podatke o nezaposlenosti, niti obuhvaćene programima zapošljavanja. Žene na selu najčešće rade na imanjima svojih očeva, braće i muževa koji su isključivo vlasnici imanja. Često se odriču nasljedstva u korist muških srodnika, a vrlo rijetko su vlasnice imovine stečene u braku. Time su žene na selu višestruko osiromašene u odnosu na muškarce - izjavili su za mojabanjaluka.info iz Centara za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske i dodaju da je kvalitet života na selu veoma loš, a pristup uslugama i infrastrukturi takođe nedostatan, u nekim ruralnim krajevima i ne postoji, naročito za žene.

Pristup zdravstvenoj zaštiti seoskim ženama je nedovoljan

Gender Centar je u proteklom periodu sprovodio akcije gdje je većina lokalnih zajednica prepoznala ovaj problem kao prioritetan za unapređenje života seoskih žena. Upravo zato su lokalne zajednice sprovodile aktivnosti koje su obuhvatale ginekološke preglede, mamografske preglede i druge preglede u cilju očuvanja zdravlja žena na selu.

Iz svega navedenoj jasno je da je uloga lokalnih zajednica veoma značajna kako bi se poboljšao život i standard žena na selu, a velika većina udruženjima žena sa sela upravo u svojim lokalnim zajednicama pronalazi partnera za saradnju.

Udruživanje žena

Iz Centra za ruralni razvoj naglašavaju da žene na selu danas imaju različite uloge. U prethodnom periodu, kako kažu, uloga žene na selu često se vezala za vođenje domaćinstva i odgoj djece, međutim u današnje vrijeme uloge žena na selu su različite:

"Pojava ženskog preduzetništva u ruralnim područjima je danas veoma česta pojava. Pored toga, sve je veći broj žena nosilaca gazdinstva, žene sa sela su često i zaposlene u firmama koje posluju u gradu ili selu i sl. Žene su danas mnogo vidljivije na tržištu rada nego što je to nekada bio slučaj. Nažalost, još uvijek postoje slučajevi gdje žene nisu evidentirane u zvaničnim evidencijama rada, te u tom smislu ne postoje na tržištu radne snage.“

Problematika nezaposlenosti u ruralnim područjima se generalno može ublažiti kroz inicijative samozapošljavanja. Sela su uvijek imala ulogu održavanja grada u smislu obezbjeđivanja hrane, a danas je ova problematika najizraženija. Pored poljoprivrede, ruralna područja obezbijeđuju uslove za brojne druge aktivnosti i inicijative u pravcu pokretanja porodičnih biznisa. Sve je veći broj inicijativa pojedinaca, domaćinstava, udruženja, zadruga i drugih asocijacija sa sela, koje se okreću ruralnom preduzetništvu i na tim osnovama grade vlastiti opstanak na selu.

Ono što je evidentno je činjenica da žensko preduzetništvo vodi glavnu riječ u ovom vidu preduzetništva.

Žene na selu se udružuju radi posla

U proteklom periodu, primjetno je interesovanje žena sa sela da se okupe u određenu vrstu biznis asocijacije pa su tako vidljive i aktivnosti određenih ženskih zadruga u različitim dijelovima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Primjena zadružnih principa i vrijednosti u zadrugama koje vode žene ne manjka, s obzirom da je većina novoosnovanih ženskih zadruga proistekla iz udruženja žena sa sela.

„Ona su u našoj zemlji odlično organizovana i među njima uglavnom vlada jedinstvo odnosno visok nivo svijesti za udruženi rad. Uzimajući u obzir da su brojne analize pokazale da je nedostatak zajedničkog rada odnosno dominantost individualizma, jedan od osnovnih ograničavajućih faktora funkcionisanja svih vrsta zadruga u BiH, navedena pretpostavka kod ženskih zadruga predstavlja odličan preduslov za dugoročno poslovanje“, izjavio je Petar Ninić, stučnjak za agrobiznis i dodao:

„Ženska zadruga se ne razlikuje od bilo koje druge zadruge na tržištu. Važno je istaći da se sve zadruge na tržištu, bilo da se radi o mljekaraskim, pčelarskim, stambenim ili pak ženskim, ne razlikuju od bilo kojih drugih biznis preduzeća čiji je cilj maksimiziranje profita, razvoj poslovanja i dugoročna održivost. S tim u vezi, da bi ženske zadruge ispunile svrhu svog postojanja i održale se na tržištu, one moraju da imaju jasan poslovni cilj, dobro struktuiran poslovni plan, materijalne resurse kao kvalitetno vodstvo koje može da sprovede sve to u praksi. Zvuči dosta složeno i teško, međutim, samo uz ispunjenje ovih uslova, ženske zadruge mogu biti konkurentne na tržištu.“

Ono što je ipak važno reći je da sve vrste zadruga, pa tako i ženske, imaju za cilj da pruže širu društvenu podršku, a ne samo da pojedinci imaju koristi. Iz tog razloga, kvalitetne grupe ljudi koji se okupljaju u zadruge, treba sistemski podržavati, a tu bi ulogu trebalo da preuzmu lokalne i entitetske vlasti kao međunarodni donatori koji su spremni da jačaju poljoprivredu i ruralni razvoj u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.

Odumiruća sela

Svima je jasno da su žene na selu još uvijek itekako marginalizovane i da nastoje da pronađu načina da odu iz ruralnih područja i pri tome se nikada ne vrate. Zbog toga, veliki broj neženja ostaje na selu, nemamo repredukciju, pa s toga i sela umiru.

„Borba za bolji položaj žena, ne može i ne smije biti borba samo žena, već svih aktera koji žele da razvijaju ruralna područja. Upravo svi ti akteri, treba da sistemski i snažnoj koordinaciji rade zajedno, kako bi se borili da svaka žena ostane i radi na selu. Već nekoliko godina, najviše zahvaljujući međunarodnim donatorima, započete su i uveliko traju različite intervencije po pitanju uključivanja i jačanja žene na selu. Akcije su različite, od ekonomskog jačanja žena pa do zdravstvene zaštite i borbe protiv nasilja nad ženema na selu“, izjavio je za mojabanjaluka.info Bojan Ćikić, stručnjak za ruralni razvoj.

Iz dosadašnje perspektive, kako kaže, za sada se čini da se više forsira kvantitet nego kvalitet odnosno mnogo važnije uključiti što više žena i ne dobiti adekvatne rezuletate, nego ojačati manji broj žena i imati produktivne i održive rezultate. Svakako, ističe Ćikić na to treba obratiti pažnju i takve resurse oprezno i efikasno koristiti. Svi bi bili mnogo srećniji kada bi podrška odgovarajućih javnih institucija bila snažnija i efikasnija.

Kuda dalje?

Ove godine Gender centar Republike Srpske je obilježio 15. oktobar - Međunarodni dan žena na selu i sproveo kampanju „Ravnopravno za žene na selu“, takođe započeta je i implementacija projekta „Promovisanje rodno osjetljivih politika u Republici Srpskoj“. Ovaj program sadrži posebne mjere za ekonomsko osnaživanje žena i njihovo veće učešće u donošenju odluka i stavljanja u širi kontekst uvođenja i unapređenja ravnopravnosti polova u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS takođe učestvuje u akcijama na temu ovog pitanja te je predstavilo „Program podrške ženama na selu - regionalne akcije". Diskutovalo se o radu i saradnji udruženja žena na selu, kao i koji su to budući koraci kako bi se položaj žena na selu kroz ciljane aktivnosti unaprijedio.

Kompleksnost ove tematike sama svjedoči o stanju u našem društvu, s toga je neohodno nastaviti radi na unapređenju položaja žena na selu, jer je to ključno pitanje za iskorjenjivanje siromaštva i generacijskog siromaštva.

Tamara Bogunović