Svakodnevno dočekujući i ispraćajući autobuse na derventskoj autobuskoj stanici, i tako punu deceniju i po, Dervenćanka Vesna Marković maštala je da se i sama nađe za volanom autobusa, a upisavši u vozačku dozvolu i završenu obuku za D kategoriju, ispunila je svoj san.
Ova Dervenćanka po struci je tehničar drumskog saobraćaja i zaposlena je na mjestu otpravnika, ali njena želja je već dugo da i sama upravlja autobusom.
Prije nekoliko mjeseci odlučila je da je i ispuni.
– Želju da u svojoj vozačkoj dozvoli imam i D kategoriju, imala sam još od ranije, a svakim danom se povećavala otkad sam se zaposlila na poslovima otpravnika u preduzeću STP „Derventa“ i to prije 15 godina.
Čekala sam trenutak kada ću na taj način da se usavršim i sada, kada su moja djeca ostvareni ljudi, shvatila sam da je pravo vrijeme da sebi udovoljim – objasnila je Markovićeva dodavši da se vožnja autobusa ne razlikuje mnogo od vožnje automobilom.
Otkad sam počela da upravljam autobusom, osjećam i znam da mogu da iznesem sigurnu vožnju, sigurna sam u sebe i zato sam se borila da sve položim iz prvog pokušaja.
Naravno, vjetar u leđa mi je bila podrška porodice i nadređenih, što je svakako veliki faktor – rekla je Markovićeva za Derventski list.
Kako je istakla, spremnosti i volje da nadograđuje svoje znanje, ne manjka.
Sebe i u budućnosti vidim u ovom preduzeću i znam da ću, kao i tokom cijelog života, ozbiljno i odgovorno raditi budući posao i to kroz sigurnu i bezbjednu vožnju naših radnika i dječice – rekla je Markovićeva dodavši da je svjesna da vožnja autobusa nosi i veliku odgovornost i izazove.
– Vozač autobusa snosi odgovornost ne samo za svoj život, nego i za živote putnika, te ostalih učesnika u saobraćaju, a to je izazov kojeg se ne plašim – rekla je Markovićeva koja za sada ne želi da radi u inostranstvu.
– Svakako, bilo je razmišljanja da odem i u inostranstvo, opobam se i u tome, ali prvenstveno ne želim da žrtvujem vrijeme sa svojom porodicom.
Volim svoj grad i svoj posao, a kada nešto volite, onda u to ulažete, dajete, pružate i ostavljate svoj trag.
Takođe, svojim primjerom želim da podstaknem i druge djevojke, žene i da ih motivišem da se, bez obzira na generalno mišljenje, bave poslovima kojima žele – rekla je Markovićeva istakavši da u saobraćaju vidi sebe, svoju budućnost i da će stremiti ka tome da u ovoj struci i dalje napreduje.
Poezija
Pored velike ljubavi prema vožnji, Markovićeva ima još jednu, a to je naklonost prema stihovima.
– Pišem poeziju otkad znam za sebe, a ta crta moje ličnosti došla je do izražaja još u osnovnoj školi. Od samih početaka inspiraciju su mi davali stvarni događaji, bilo da se desilo meni ili nekom bliskom ili čak nepoznatom – rekla je Markovićeva dodavši da piše kad god uspije da „uhvati“ misli u inspiraciji, te da su njena djela zastupljena u nekoliko zbornika.
– Pišem kad god imam slobodnog vremena, čak mi se misli često roje i na poslu, tako da zapisujem kada uhvatim vrijeme, ali nastajanje pjesama traje i po nekoliko dana.
Moja djela svjetlo dana ugledala su u zbornicima i konkursima na kojima sam osvajala nagrade – rekla je Markovićeva dodavši da će zasigurno nastaviti da piše.
mojkontakt.com
