Vidosava Milojević rođena je, odrasla, udala se i čitav svoj vijek proživjela u Rapćanima, a kroz desetu deceniju života korača s osmijehom na licu.
Iako je napunila 94 godine, ova baka poznata je po vedrom duhu i zbijanju šala na svoj račun, a želja za životom i entuzijazam za rad, ne napuštaju se.
Baka Vića, kako je njeni odmila zovu, pletenjem „ubija“ dosadu u zimskim danima, dok su tokom ljeta dva plastenika njena briga. Sije, kopa i plijevi povrće, a po prirodi je i veoma radoznala.
Imala je još tri sestre i dva brata, otac je poginuo u Drugom svjetskom ratu, mladost je provela radeći u poljimu za tadašnje zemljoradničke zadruge, rame uz rame sa muškarcima. Dugovječnost je, kako kaže, naslijedila od majke koja je doživjela 96. godinu.
– Uvijek smo radili, i to težak posao. Majka je bila jako sposobna žena i nikad nije dozvolila da nam nedostaje hrane – sjeća se ova nasmijana baka dodajući da je njena majka uvijek težila ka tome da u kući vladaju ljubav i sloga, što je prenijela na nju, a ona iste te vrijednosti je usadila i trojici sinova.
– Imam tri sina, tri snahe i sedmoro unučadi i troje praunučadi i jasno sam im rekla da se za mog života niko od njih ne smije posvađati – priznaje ova baka.
Vidosava je pohvalila i svoje snajke, ali joj je najdraža ona što živi sa njom, koju zove „kućna snajka“. Priznaje da s njim često zna da popije rakiju, kako u šali kaže, da im otvori apetit.
Kada se udala, imala 24 godine, a muža je upoznala radeći na njivi.
– Ašikovala sam sa jednim momkom, ali je on kada je pošao u vojsku od mene tražio da ga čekam. Meni se ukazala druga prilika i ja odlučim da vojniku vratim vjerenički prsten i udam se – ispriča ona priznavši da se nije pokajala, a ni pogriješila jer je sa svojim bračnim partnerom imala lijep život, dok njen nesuđen muž nije nikada poštovao svoju ženu i ženio se više puta.
Cijeli život ova vremešna baka je živjela od poljoprivrede, radeći za dnevnice, ali i uzgajajući stoku.
– Držali smo krave, imamo i ih i danas, samo je snaha sada preuzela brigu o njima. Ali ja, od kada sam došla u Milojeviće, brinula sam o kravama, muzla ih i prodavala mlijeko i sir od Rapćana do Dervente – objašnjava baka Vidosava dodajući da je posljednji put u bolnici bila 1958. godine, kada je rodila trećeg sina.
Ova nasmijana baka, udovica je već godinama, a protiv svih nedaća i nevolja borila uz šalu i osmijeh.
– Uvijek sam voljela da poigram u kolu, a u mladosti sam se malo bavila i folklorom. Sada su me malo stigle godine, pa cupkam ramenima – dodaje baka Vidosava.
Škola
Baka Vidosava nema završen ni jedan razred škole. U njeno vrijeme organizovani su se kratki kursevi, ali ona nikad nije bila zainteresovana, ali i da su u to vrijeme kurseve mnogo više pohađali momci nego djevojke.
– Kako ja tamo da sjedim i učim, a momci kucaju na prozor i namiguju – rekla je ova vremešna Dervenćanka objašnjavajući da joj je poslije bilo krivo što je napustila kurs.
derventskilist.net
