Supružnici Stefanija i Uroš Opačić proveli su radni vijek u Njemačkoj, u blizini Frankfurta.
Skućili su se u Zagrebu,a onda donijeli životnu odluku. Nakon kratkog razgovora sa sinom i kćerkom odlučili su da zaključaju stan u Zagrebu i dođu u Gradišku. I nisu se pokajali. Smjestili su se u ekstra luksuznoj "Rezidenciji Bakić".
– Ovdje nam je zaista prelijepo. Mirno, toplo, zanimljivo, udobno, baš kako i želimo. Imamo dosta slobodnog vremena. Koristimo ga tako što neumorno slažemo puzle i to one velike i najsloženije. Idemo i u grad na ćevapčiće, šetamo pored Save, družimo se sa prijateljima koji su se takođe ovdje skrasili, kaže osamdesetdvogodišnji Uroš.
Saznali smo da je Uroš zidarski zanat izučio u Novom Travniku i bio je veoma cijenjen zidar u Njemačkoj. Stefanija, ili Štefica , kako je Uroš zove, radila je u tekstilnoj industriji.
Rođena Kumrovčanka bavi se oslikavanjem kutija, a pripomogne i suprugu da završi slaganje puzli.
– Redovno posjećujemo kulturne sadržaje u gradu, šetamo, razgovaramo sa domaćim ljudima. Ovdje nam je život znatno jeftiniji , a sadržajniji nego u Zagrebu. Osim hrane i to pet obroka i smještaja, koristimo i fizijatrijske i ljekarske usluge, salon ljepote, prostor za druženje, rekla je Stefanija Opačić.
Opačići se raduju i osmomartovskoj zabavi, koju će im predusretljivi domaćini pripremiti u nedjelju, odmah nakon podneva. Očekuju i posjetu rodbine i prijatelja iz Zagreba.
Zagrepčanima društvo prave austrijski, slovenački, njemački i švajcarski penzioneri
Tu je i Bugojanac Branko Ninković, inače austrijski penzioner.
Zatekli smo ga ispred recepcije u ugodnom ćaskanju sa osnivačem i vlasnikom ove ustanove Rankom Bakićem.
– Bio bi veliki grijeh reći da nam ovdje nešto nedostaje. Družimo se, ima nas sa svih strana. Svaki dan nam je veoma sadržajan, sviđa mi se i grad, samo da me zdravlje posluži, rekao je Ninković.
Hasib Mizimović, rođeni Gradiščanin, u Ljubljani se školovao za mašinsko-tehničkog crtača. Potom se obreo u Francuskoj, a u Njemačkoj je radio pune četiri decenije. Rado se prisjeća tih dana.
– Radio sam u Njemačkoj mnoge poslove. Osim crtača radio sam i kao metalostrugar, alatničar i na mnogim specijalnim mašinama. I ovdje crtam da prekratim vrijeme, igram šah, družim se sa mojim prijateljima, kaže Mizimović.
Dom za starija lica porodični biznis
Ranko Bakić je savjetnik sinu Kristijanu, kome je povjerio direktorsku funkciju. Tu je i snaha Slobodanka. U ovaj projekat uložili su 3,8 miliona konvertibilnih maraka, obezbijedivši smještaj za 91 osobu. Zaposlili su trideset radnika.
– Našu namjeru da dosegnemo najviše standarde u domskom zbrinjavanju starijih osoba prepoznali su ovi dobri ljudi iz regiona. Klijentima nudimo i zdravstvenu zaštitu, luksuzne jednokrevetne i dvokrevetne sobe sa kupatilima, televizorima,internetom. Tu je i lift za prvi sprat, a jedva čekamo proljeće, jer smo pripremili ljetnikovac sa svim sadržajima, rekao je Bakić.
Mnogi u šali ovaj topli dom smatraju Evropom u malom. Osim penzionera iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije, Švajcarske, tu su i domaći penzioneri. I svi su po nečemu prepoznatljivi.
Hata Blekić i Stojanka Rakić su neumorne pletilje, Uroš Opačić umjesto ciglama zida građevine puzlama, njegova supruga Štefica oslikava razne kutije, Hasib traži ravoga sebi u šahu… Očekuju da će im vrlo brzo pristići novi prijatelji, jer se dobar glas zaista daleko čuje.
Boško Grgić
