Stručnjaci Hrvatskog instituta za okeanografiju i ribarstvo su na svom “Fejsbuk” profilu podijelili naučni rad objavljen danas u međunarodnom časopisu “Journal of Marine Science and Engineering”, na kojem je sarađivalo više od 20 naučnika iz cijelog svijeta, od SAD, Austrije, Grčke, Novog Zelanda i Japana, do Splita i Kotora.
Time bi trebalo da bude okončana polemika koja se razvila među naučnicima oko toga da li je ajkula ulovljena kod Rogoznice u septembru 2023. godine zaista bila mladi primjerak velike bijele ajkule.
Ajkulu prodali restoranu
Identifikaciju ajkule otežala je činjenica da su je ribari samo fotografisali, a zatim prodali restoranu. Taj postupak je tada oštro kritikovao morski biolog Peter Kružić, koji je između ostalog istakao da je riječ o zaštićenoj vrsti, naglasivši da je ulovljene primjerke velike bijele ajkule neophodno dostavljati Institutu za okeanografiju i ribarstvo.
Prof. dr sc. Alen Soldo sa Univerzitetskog odsjeka za studije mora u Splitu, koji je i kopredsedavajući IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, ranije je objavio rad u kojem je tvrdio da ipak nije riječ o mladunčetu velike bele ajkule. Međutim, novo istraživanje osporava njegove zaključke. Iz Instituta za okeanografiju su sada objavili link na novi rad koji dovodi u pitanje Soldine teze i potvrđuje njihovu prvobitnu identifikaciju, uz napomenu: „Kritički i argumentovani komentari važan su deo naučnog diskursa, jer naučna saznanja moraju biti otvorena stručnoj proveri i raspravi. Zato smo, zajedno sa međunarodnim timom stručnjaka za velike bijele ajkule i srodne vrste sa gotovo svih kontinenata, detaljno analizirali dostupne podatke kako bismo provjerili argumente iz komentara i bolje objasnili identifikaciju.“
Ajkula je bila duga oko 120 do 130 centimetara, a naučnici u novom radu navode da su ponovo analizirali primjerak koristeći sva vidljiva spoljašnja i zubna obilježja i pokazali da odgovara velikoj bijeloj ajkuli.
Dilema oko zuba i razvoj mladih jedinki
Najveći deo Soldove argumentacije da nije riječ o velikoj bijeloj ajkuli odnosio se na oblik zuba, posebno na odsustvo takozvanih bočnih zubnih vrhova, što se često koristi u razlikovanju vrsta iz porodice lamnida. Međutim, autori nove studije ističu da su upravo ta obilježja izuzetno promjenljiva tokom razvoja mladih jedinki.
– Oslanjanje na jedno obilježje koje pokazuje veliku varijabilnost može dovesti do pogrešnih identifikacija – upozoravaju autori rada.
Dodaju i da su kod mladih velikih bijelih ajkula zubi poznati po značajnim promjenama tokom rasta, te da se izraženost pojedinih struktura može razlikovati čak i između susjednih zuba iste jedinke.
Zbog toga smatraju da zubne karakteristike same po sebi ne mogu da ponište ostale dokaze. Posebnu pažnju posvetili su i spoljašnjim obilježjima vidljivim na fotografijama.
Analiza pokazuje da obrazac pigmentacije grudnih peraja odgovara velikoj bijeloj ajkuli, a ne atlantskoj ajkuli (Lamna nasus), kako je tvrdio Soldo. Takođe se ističe da na leđnoj peraji nedostaje bijeli vrh karakterističan za atlantsku ajkulu, kao i da oblik same peraje više odgovara velikoj bijeloj ajkuli.
– Preostala spoljašnja obilježja zajedno podržavaju identifikaciju primerka kao Carcharodon carcharias – zaključuju autori.
Jedna od najugroženijih vrsta
Velika bijela ajkula smatra se jednom od najugroženijih morskih vrsta u Sredozemlju, a potvrđeni nalazi su izuzetno retki. Zbog toga svaki pouzdan nalaz mladunčeta može pružiti dragocjene informacije o mogućim područjima razmnožavanja i odrastanja ove vrste.
Autori upozoravaju da neopravdano odbacivanje takvih nalaza može imati posljedice po razumijevanje stanja populacije.
– Odbacivanje dobro dokumentovanih nalaza bez rigorozne i integrisane analize može ugroziti procene važne za zaštitu prirode – navodi se u radu.
Zanimljivo je da se ova polemika vodi upravo oko podataka prikupljenih van klasičnih naučnih istraživanja. Fotografije i informacije o ulovu prikupili su ribari i lokalni posmatrači, što spada u oblast takozvane građanske nauke.
Autori priznaju da takvi podaci zahtijevaju pažljivu proveru, ali ističu da su upravo zahvaljujući ribarima, roniocima i građanima posljednjih godina prikupljeni brojni vrijedni podaci o rijetkim vrstama ajkula u Sredozemlju.
Prema njihovom mišljenju, problem nije u građanskoj nauci, već u načinu tumačenja prikupljenih podataka.
Nakon detaljne analize, autori ostaju pri prvobitnom stavu.
– Kada se sva vidljiva obilježja posmatraju zajedno i tumače u okviru poznatih granica njihove varijabilnosti, primerak dosledno pripada morfološkom rasponu vrste Carcharodon carcharias i ne odgovara dijagnostičkim obeležjima vrste Lamna nasus – naveli su.
