Kristijan Šmit priznao je da je ogroman i neočekivan pritisak iz Sjedinjenih Američkih Država direktno doprinio njegovoj odluci da prije vremena napusti funkciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, prenosi njemačka novinska agencija dpa. Šmit, koji se na čelu OHR-a nalazio od avgusta 2021. godine, ranije ovog mjeseca je zvanično objavio da podnosi ostavku, tvrdeći tada javnosti da je riječ o isključivo ličnoj odluci.
Međutim, odgovarajući na direktno pitanje njemačkog dnevnog lista Augsburger Allgemeine da li je američki predsjednik Donald Tramp izvršio pritisak na njega da napusti poziciju, Šmit je prvi put otvoreno priznao da je Vašington imao ključnu ulogu u ovom procesu. Iako je napomenuo da ne zna kakav je tačan Trampov lični stav o ovom pitanju, on je nedvosmisleno potvrdio da su politički pritisci postojali i da su bili izuzetno snažni.
U danas objavljenom intervjuu, Šmit je naveo da je svojom ostavkom prvenstveno želio spriječiti da sama institucija OHR-a bude dodatno narušena ovom raspravom, čija mu pozadina, kako sam tvrdi, još uvijek nije u potpunosti jasna.
Isti izvor navodi da bi ovi pritisci na Šmita mogli biti direktno povezani sa činjenicom da je bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik otvoreno podržavao projekte plinskih elektrana i plinovoda iza kojih stoje poslovni ljudi bliski Donaldu Trampu. U tom kontekstu se posebno izdvaja i strateški plinovod Južna interkonekcija, koji vodi iz Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.
Komentarišući ove navode, Šmit je potvrdio da je pitanje gasnih projekata zaista imalo određenu ulogu u cijeloj situaciji, ali je izričito naglasio da on nikada lično nije bio protiv realizacije tog projekta. On je podsjetio javnost da je izgradnju Južne interkonekcije prvobitno inicirala Evropska unija sa ciljem da se drastično smanji energetska zavisnost Bosne i Hercegovine od ruske nafte i plina.
Šmita, prema njegovim riječima, posebno iznenađuje činjenica da Evropska unija na kraju ipak nije uspjela da realizuje izgradnju ovog plinovoda sopstvenim evropskim sredstvima, zbog čega se Bosna i Hercegovina sada primarno oslanja na američku podršku, pri čemu Amerikanci, kako zaključuje Šmit, djelimično nastupaju i sa vlastitim ekonomskim i političkim idejama.
