Ni opaka bolest nije umilostila, kao što ni apeli i nalozi zgrožene javnosti, sindikata, inspekcije rada, ni resornog ministarstva, nisu nagnali pretvrdo srce rukovodstva „Relaks Bosne“ da ni nakon više mjeseci na posao vrate Slobodanku Todorić (53), pa je očajna žena, uz tešku borbu za život, stupila u pravnu bitku sa italijanskom fabrikom u Derventi.
Uz pomoć sindikata, a posredstvom bijeljinske advokatske kancelarije „Stevanović“, tužba je, sa okvirnom sporom od 5.000 KM, Osnovnom sudu u Derventi podnesena radi „zaštite prava iz radnog odnosa“.
Podsjetimo, od aprila prošle godine teško oboljeloj Slobodanki, sa tumorom, četiri teške operacije i izvađenim bubregom, da je ostala bez posla i zdravstvenog osiguranja šefica je telefonom saopštila u noći 30. septembra.
A, još prije gotvo pet mjeseci, krajem oktobra, ovom očitom nepravdom i neljudskošću ogorčena javnost u Srpskoj bila je ohrabrena vanrednim nalogom republičkog inspektorata.
Mediji su objelodanili da je „bahatom poslodavcu inspekcija rada naložila da, zbog nezakonitog otkaza, radnicu vrati na posao u roku od osam dana, a da slijedi i kazna za poslodavca i odgovorno lice“.
Protekli mjeseci su, međutim, pokazali da su na sve to u italijanskoj fabrici obuće, sa rukovodstvom u Derventi, ostali i slijepi i gluvi.
Slobodankin suprug Mladen Todorić, kako sa neskrivenim ogorčenjem konstatuje, u to se i definitivno uvjerio kada je, kaže, direktor – zastupnik „Relaks Bosne“, Darko Gutić, na žalbenom ročištu na inspekcijske odluke u derventskom sudu zaprijetio da će u zaštiti interesa fabrike ići i do Ustavnog suda RS.
Za bolnički krevet u kući prikovana žena samo nam je ponovila njenu od ranije poznatu rečenicu „Nadala sam se da, ipak, neće biti tako bezdušni“.
Ne svojom voljom, u jeku borbe za život dobivši otkaz, ona i njen suprug postali su svojevrsni simbol radničkog prkosa i borbe protiv bahatosti i surovosti poslodavaca.
– Kopaju raku ispod, još, žive žene! Znaju li oni da nam zdravstveno osiguranje i tih mjesečno nešto više od 400 KM mnogo znače. Nama, u trouglu kućne postelje u Derventi, dobojske bolnice na očuvanju krvne slike uz neophodne injekcije i Kliničkog centra u Banjaluci, gdje Slobodanka biva podvrgnuta hemoterapijama – s neskrivenim ogorčenjem priča, za portal MojaDerventa.info, Mladen Todorić, inače, borac prve kategorije Vojske Republike Srpske.
Svjesni su Todorići, kako kažu, da predstoji grčevita borba između njih, već više desetina hiljada maraka u „minusu“ utrošenih na liječenje, i sa druge strane bezosjećajnog rukovodstva multimilionerske italijanske fabrike.
Nju u Derventi predstavlja baš Darko Gutić.
Predsjednik Upravnog odbora, koji u derventskoj palati pravde najavi da će se sa Todorićima „ćerati i do Ustavnog suda“.
Osjećajni tek na loš glas
– Osjećajni i navodno su uvrijeđeni što im je fabrika u javnosti, kroz naš slučaj, izložena lošem glasu. A, zapravo, mi smo jedini digli glas. Od mnogih drugih otpuštenih žena ni pisak se nije čuo. E, mi nećemo da ćutimo. Nismo se borili za takvu Republiku Srpsku, u kojoj strani kapitalisti i nadobudno domaće rukovodstvo, mogu tek tako i bez ikakvih posljedica, da se poigravaju sa sudbinama ljudi. Baš zbog toga i, naravno, naše nevolje nećemo da odustanemo -odlučan je Mladen.
Ohrabreni reakcijom pojedinaca i institucija Srpske, prije svih sindikata i inspekcije, Todorići imaju povjerenje u sud, jer su, kako kažu, i tamo ljudi.
„Da se nikome više ne dogodi slučaj Slobodanke Todorić“
– Cilj nam je da više niko nikada ne doživi sudbinu Slobodanke Todorić. Kao i da cjelokupna javnost sa tim bude upoznata. Da više niko nikada, kao ona, ne bude žrtva, kako je to utvrđeno vanrednim nadzorom i republičke inspekcije, sramne kombinatorike dviju sestrinskih italijanskih firmi pod jednim krovom, „Amike“ i „Relaks Bosne“. Bez posla i osiguranja ostala je nakon više od tri godine rada i razvlačenja na određeno vrijeme. Zamaskiranim samo „papirnim prebačajima“, sa istim šefovima i za istim mašinama. Čitavo vrijeme sa istom glavnom majstoricom Nadom Đeorđić, koja joj je kobne noći 30. septembra telefonom i javila da je ostala bez posla i osiguranja. Između jedne od operacija i terapija… – ogorčen je ali i odlučan Mladen Todorić.
(Ne)izostala pomoć
S drugu stranu onih koji Todorićima nude svakojaku pomoć, pa čak i na spremnost da daruju bubreg, suprug Mladen ne može da prikrije razočarenje zbog izostanka barem moralne pomoći opštinskog rukovodstva Dervente sa načelnikom Miloradom Simićem na čelu.
– Načelnik Simić se povodom 8. marta oglasio porukom da su „žene stub društva“. Ja se pitam šta je moja supruga? Šta su sve ostale otpuštene žene čija su radnička i ljudska prava bačena pod noge? Neću griješiti dušu i reći da on ni do sada nije praktikovao da ugroženima pruži ruku pomoći, ali s žaljenjem konstatujem da je u našem slučaju ona izostala. Nije problem uvijek se iznova zahvaljivati uloženom stranom kapitalu, ali red je i da se upozore da ne mogu u Srpskoj vršljati kako hoće. Da se moderni tlačitelji barem ne opomenu. Istovremeno, zahvalan sam kabinetu i lično predsjednici RS Željki Cvijanović, odakle je i podržan vanredni inspekcijski nadzor italijanske fabrike – ističe Mladen.
Dodaje da će neizostavno tražiti da se, povodom njihove tužbe protiv „Relaks Bosne“, omogući prisustvo javnosti, odnosno novinara u derventskoj sudnici.
– Slobodanka je odlučna da na suđenje dođe taman u bolničkom krevetu. Potegnućemo prijavu i protiv tog bezdušnog direktora Darka Gutića -odlučan je ojađeni Mladen.
Ninko ĐURIĆ
