Subašić: U životu nisam vidio opasnijeg čovjeka

Edin Gačić je djelovao kao atomska bomba; u životu nisam sreo opasnijeg čovjeka od njega, kaže za Srpskainfo Miroslav Subašić iz Udruženja „Mozaik prijateljstva“, gdje je serijski ubica radio u postupku resocijalizacije nakon odsluženja 20 godina robije zbog dvostrukog ubistva.

U septembru 2017. Gačić je nakon izdržanih 20 godina robije zbog dvostrukog ubistva izašao iz zatvora. Obzirom da mu je mjesto prebivališta bila Banjaluka, pojavio se na stanici u ovom gradu, gdje su ga dočekale jake policijske snage.

Subašić se prisjetio da je u septembru 2017. godine s nadležnim institucijama potpisao dokumentaciju na osnovu koje je Edin Gačić počeo da radi u „Mozaiku prijateljstva“.

– Bio sam u Centru za socijalni rad kada su pričali o nekom Edinu Gačiću i tome ko bi im mogao pomoći u njegovoj resocijalizaciji, nakon puštanja iz zatvora. Cjelokupnu situaciju oko ovog čovjeka su svi shvatili ozbiljno, od policije pa do socijalnih službi. Sada se pokazalo da je dobro što je tako bilo – rekao je Subašić za Srpskainfo.

Resocijalizacija Gačića

Nakon što su potpisali potrebnu dokumentaciju Gačić je počeo s radom u „Mozaiku prijateljstva“.

– U početku je bio potpuno zatvorena osoba, ali se vremenom otvorio prema nama i ispunjavao normalno sve zadatke koji su mu bili postavljeni – prisjetio se Subašić.

Dodaje kako je od početka Gačiću stavio do znanja kako se treba ponašati i šta se od njega očekuje.

– Većinu vremena sam provodio s njim. Gačić je znao i da je pod budnim okom policije. U ovom trenutku bih želio pohvaliti rad policije u konkretnom slučaju – naveo je Subašić.

Gačić je odlično je bio upoznat sa pravnim propisima.

– Jako dobro je znao da treba proći kroz postupak resocijalizacije. Jednom prilikom je tražio da mu se vrati stan koji je u istoj zgradi u kojoj su i roditelji gradonačelnika Igora Radojičića, što je i učinjeno. Međutim, osjećao sam da Gačić neće dugo ostati s nama – priča Miroslav.

„Kliknuo“ i otišao

U decembru 2017. godine Edin Gačić se promijenio i više nije bio komunikativan. Počeo se zatvarati u sebe.

– Tri mjeseca nakon dolaska primjetio sam da je Gačić „kliknuo“. Rekao sam mu to u oči i prijavio sve nadležnim institucijama. Ubrzo mi je rekao da želi da ode odavde. Kada je odlazio rekao je nešto što ću pamtiti dok sam živ, a što posebno sada, nakon svih ovih dešavanja, ima poseban značaj. Rekao mi je: “Vi ste iskrena i prava kuća” – prisjetio se Subašić.

Dodaje kako je na izvjestan način odnos prema Gačiću najvjerovatnije doprineo da svoje zločine serijski ubica ne nastavi u Banjaluci.

Put tame

Zločinački put Edina Gačića počeo je za vrijeme rata u BiH, kada se, sa tek napunjenih 18 godina, priključio odredu El Mudžahid, koji je bio u sastavu Trećeg korpusa takozvane Armije RBiH, poznatom po najmonstruoznijim zločinim nad srpskim vojnicima.

Gačić je nekoliko mjeseci nakon okončanja rata u BiH ubio saborca iz odreda El Mudžahid Ismeta Gunića, takođe Banjalučanina. Osuđen je na osam godina zatvora, a kada je izdržao više od dvije trećine kazne Gačić je stekao pravo na slobodne dopuste iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica.

Nakon što je pušten na slobodan vikend, Gačić je 25. avgusta 2002. otišao do stana svoje majke Sifete u Ulici Envera Šehovića u Zenici, hladnokrvno u nju ispucao dva hica, te je izbo 15 puta nožem. Zatim se mirno udaljio.

Policija je ubicu uhapsila nekoliko dana kasnije, a Kantonalni sud ga je u februaru 2003. osudio na jedinstvenu kaznu od 20 godina dugotrajnog zatvora. Ovom kaznom su Gačiću objedinjene presude zbog ranijeg ubistva saborca i ubistva majke, piše Srpskainfo.