Kao da je maternji: Profesor Zdravko Dujaković najbolje poznaje njemački “od Rige do Beograda”

Profesor njemačkog jezika Zdravko Dujaković iz Donjeg Detlaka, još dok je bio osnovac, izdvajao se od ostale djece i želio je da uvijek bude prvi među njima, pa su ga zato nazvali ”Joja”, po ličnosti iz filma ”Kozara”.

– Dani djetinjstva su bili teški, ali sjećanja su i sada svježa, kao da su se posebno urezala u duže pamćenje. Meni je bio veliki događaj u djetinjstvu, koji nisam zaboravio, gledanje filma ”Kozara”. Bio je dubok snijeg i velika hladnoća, a ja sam želio da idem gledati film. Roditelji nisu bili baš mnogo raspoloženi da puste djecu, jer su mislili da će biti neke kavge među narodom, kao što se dešavalo na seoskim okupljanjima. Trčali smo po snijegu da što prije stignemo u Kalenderovce, gdje se film prikazivao. Još iz daleka čula se pjesma sa razglasa, a narod je kuljao sa svih strana, kao iz košnice, tako da se jedva moglo ući u salu. Gurao sam se i rvao među jačim momcima za bolje mjesto, pa me od tada nazvaše ”Joja”, kazuje Zdravko Dujaković.

Nakon osnovne škole, Zdravko je otišao u grad i s uspjehom završio srednju građevinsku školu. Kao građevinski tehničar nije mogao naći posao, pa se zaposlio u Fabrici obuće ”Demos” u Derventi. Tu je počeo da zarađuje hljeb i često se susretao sa strancima koji su dolazili. Najviše je bilo Nijemaca, jer se proizvodila poznata patika ”adidas”. Skromno znanje njemačkog jezika iz škole nije mu bilo dovoljno da razumije sve što Nijemci govore, pa je odlučio da se posveti učenju i studiranju njemačkog jezika.

Radne kolege mu nikada nisu vjerovali da će uspješno završiti studije i postati profesor njemačkog jezika, a njegova upornost je upravo dokazala suprotno.

– Učio sam dan i noć i sad svojim učenicima kažem da se voljom i upornošću može sve, ako samo čovjek ima cilj koji želi postići. Zato ne mogu baš mnogo da shvatim današnje pojedine učenike, koji se odmah predaju i ne žele nimalo da ulože truda kako bi postigli što više. Kod mene se prolazna ocjena mora zaraditi, pa neka mi pedagog zamjera koliko god hoće, veli Dujaković.

Danas je četrdesetšestogodišnji profesor Zdravko Dujaković zaposlen kao profesor njemačkog jezika u srednjoj Stručnoj i tehničkoj školi. Svojim znanjem je pokazao da je usavršio govor njemačkog jezika.

– Ma nije to ništa posebno, dokazao sam ja njima ko sam i šta sam, i da nisam samo za pravljenje njihove patike ”adidas”. Eto, organizovao ”Geteov institut” nagradni konkurs, na kome je trebalo da profesori njemačkog jezika sa naših prostora napišu projekat ili prijedlog o temi ”Naši mostovi”, kao jezičke veze naših prostora i prostora njemačkog govornog područja. Prijavio sam se i osvojio prvu nagradu za profesorski rad sa učenicima ekonomske škole, priča Zdravko.

Prva nagrada bilo je učešće na manifestaciji pod nazivom ”Ljetna akademija”, pod pokroviteljstvom Vlade Savezne Republike Njemačke, koja je održana u Berlinu, a učesvovalo je 50 profesora njemačkog jezika iz svih zemalja Evrope. Učesnici su imali priliku da razmijene iskustva u nastavi, kao i da još bolje nauče jezik koji predaju u školama. Prilikom dodjele povelja, domaćini su priredili svečanost koja je održana u zgradi Vlade Njemačke.

– Tu sam dobio priznanje da sam najbolji u ovoj godini u poznavanju njemačkog jezika, a interesantno je da povelja nosi naziv ”Mi znamo njemački najbolje od Rige do Beograda”. Mene je najviše obradovalo ono što piše do Beograda i zbog toga nisam krio ponos što pripadam jednom po brojnosti malom, ali po srcu i znanju velikom narodu. Sa zadovoljstvom sam na svakom koraku isticao svoje porijeklo i da sam Srbin koji najbolje govori njemački jezik, priča profesor njemačkog jezika Zdravko Dujaković.

Derventa cafe