Stanovnici sela Gornja Lupljanica i Agići i ove godine obilježili su proljećnu seosku maslu, koja se održava četvrtkom između Spasovdana i Duhova, a naziva se i Pokrižak.

Paroh  derventski Radojica Ćetković prvo je u selu Gornja Lupljanica, na maslištu kod kuća Jošića čitao molitve za rodnu godinu. Potom je bio na maslištu na Kljajića brdu i nakon toga u selu Agići, gdje je molitva pročitana u crkvi.

Na ovaj dan, prema običaju, mještani na maslište donose na osvećenje brašno, vodu, bosiljak, vosak… Nekada se donosilo i maslo, po čemu je običaj i nazvan masla. Do pedesetih godina prošlog vijeka domaćini su sa dijelom ukućana maslu obilježavali na maslištu, gdje su donosili hranu i gdje su im dolazili gosti i rodbina iz drugih sela. Posle službe domaćini i gosti bi ručali, a masla je završavala pjesmom i kolom uz šargiju. Od pedesetih godina, pod „pritiskom tadašnje vlasti“ narod je sve manje izlazio na maslište, već je taj dan obilježavao u svojim domovima gdje bi za goste priredili ručak.

O Pokrišku, njegovom nazivu i nastanku, pisali su mnogi sveštenici i istraživači, ali ni do danas nije sa sigurnošću utvrđeno porijeklo naziva  i njegova simbolika. Među brojnim tumačenjima ističe se jedno čije je uporište u narodnom običaju u vezi sa križanjem (sječenjem) sira u kace, odnosno sa stočarstvom. Narod je u prošlosti tokom proljeća pravio sir, te ga sakupljao u grudve, a potom te grudve križao (sjekao) i stavljao u kace i zalijevao varenikom.

Srijeda prije Pokriška bio je zadnji dan kada se sir križao, pa je četvrtak bio prvi dan po križanju sira i taj dan nazvan je Pokrižak. I danas po Bosanskoj Krajini stariji stanovnici sela kažu da je Pokrižak pastirska slava, te da su u prošlosti taj dan proslavljali na njivama.

(Derventa cafe)