Ovo se desi samo kod 500 ljudi u svijetu: Milena iz Laktaša otišla kod ljekara, njihove riječi je šokirale

Kada je prije devet godina Mileni Vujinović postavljena dijagnoza SMA-sindroma, laknulo joj je jer je dotad brinula što su mnogi mislili da boluje od anoreksije.

Lijeka nema, ali ona ne dozvoljava bolesti da joj ubije vedrinu.

SMA Sindrom se teško dijagnostikuje pa 500 ljudi u svijetu zna da od njega boluje.

Rođena je u Banjaluci, živi u Laktašima. Do prije devet godina živjela je punim plućima, radila, smišljala projekte, jurila za snovima i vjerovala da je ništa ne može zaustaviti.

Na pamet joj nije padalo da će se sve promijeniti poslije jednog lijepog ljetnjeg ručka.

– Bilo je neobično, čudno, osjećala sam bol, težinu u stomaku i nadutost. Ponavljalo se iz dana u dan nakon svakog obroka, a ja sam čekala da prođe. Doktor je rekao da je to od stresa, a ja sam ga u čudu gledala jer nikakvih stresova nije bilo. Bolovi su trajali mjesecima, počela sam naglo da gubim kilograme jer su uobičajeni lijekovi za želudac i probavni trakt ponekad sve pogoršavali – priča ona.

Tada je počela duga potraga za dijagnozom.

Kako je oduvijek bila sitne konstitucije i mršava, doktori su sumnjali i na anoreksiju.

Bilo joj je krivo kada bi to čula jer je kod nje bilo sve suprotno.

Uvijek je htjela da dobije još koji kilogram i imala je dobar apetit. Vrijeme je prolazilo, ali Milena (39) nije odustajala.

Jela je sve manje, mršavila i cijela porodica se zabrinula.

Stres nije univerzalna dijagnoza

Pregled kod gastroenterologa je isključio stres i anoreksiju, uslijedile su radiološke analize i tek je magnetna rezonanca abdomena otkrila uzrok misterioznih bolova.

FOTO: MILENA VUJINOVIĆ/SCREENSHOT

– Svi su sumnjali na stres kao univerzalnu dijagnozu, a poslije ovih pregleda sam doživjela šok kada su izgovorili da imam rijetko oboljenje komplikovanog naziva – sindrom mezenterijalnih kliješta, odnosno SMA-sindrom. Taj sindrom je bio uočen kod 500 ljudi u svijetu jer često ostaje skriven. Naime, najčešće urođeno smanjen razmak između abdominalne aorte i mezenterijalne arterije onemogućava normalan protok hrane kroz probavni trakt – priča Milena uz mnogo detaljnih i stručnih objašnjenja.

– Zbog svih tih tegoba, uputili su me na angiografiju krvnih sudova abdomena. Silni konzilijumi brižnih ljekara odveli su je u Beograd, do profesora Božine Radevića, vaskularnog hirurga – priča Milena.

Prihvatila je mišljenje da je operacija jedini način da se pomogne, kao i njegov savjet da što više čita i uči o samom sindromu kako bi sama sebi mogla da pomogne i razumije šta joj se događa u organizmu.

Za mene nema dijete

– Oporavak nakon ove operacije bio je spor, dug i bolan, a onda je neki lijek počeo da djeluje. Uz preporučene namirnice krenula sam u borbu za odlaganje nove operacije. Ne postoji određena dijeta za moje stanje, a koja bi mi pomogla da dobijem na kilaži, ali slušam gastroenterologa. Rekao mi je da ja najbolje mogu da upoznam i osetim svoj organizam. Da je on tu da pokaže smjernice i prepiše lijekove, a da samo ja znam kako na koji lijek reagujem. Zato sam zahvalna što mi je dr Zoran Mavija vjerovao da nisam anoreksičarka i što mi je pomogao kada je otkrivena prava dijagnoza. Danas živim sa ovim sindromom i znam da će uvijek biti nekih problema. Moje je da mu ne dam da mi zaustavi život i zato čim nešto malo pojedem, krećem u šetnju – odlučna je Milena, ali ne zaboravlja probleme i komplikacije koje se povremeno javljaju.

Srećna je što bolest nije obilježila djetinjstvo i školske dane

FOTO: MILENA VUJINOVIĆ/SCREENSHOT

Milena je saznala da kod zdravog čovjeka razmak između trbušne aorte i arterije iznosi 1–1,5 cm ili više, a kod nje je svega 2,9 mm.

Izdužen želudac i proširena renalna vena dodatno su potvrdili dijagnozu retkog SMA-sindroma.

– Primala sam infuzije i vitamine, ali nije bilo poboljšanja. Bolovi su postajali sve jači, javljao se pritisak na srce, teško sam disala pri svakoj promjeni vremena, trpila probadajuće bolove i gubila na kilaži. Operacija je bila neizbježna, a već osam godina se uspješno borim da ne dođe do još jednog zahvata – kaže ova hrabra žena.

Bori se uz pomoć porodice i prijatelja jer su ograničenja brojna.

U šali kaže da joj je samo još korona falila.

Prijatelji me zovu suncokret

Milena je tekstilni tehničar, počela je i studije, ali je nakon prve godine shvatila da njena umjetnička duša traži slobodu.

Bavila se dizajnom, učestvovala na modnim manifestacijama u rodnom gradu i u Sarajevu, a imala je i samostalne revije.

Želju iz detinjstva da riječima iskazuje osećanja ostvarila je prijje šest godina pišuću blog pod imenom „Škrinja, švelja i špajz“, pa su njene kratke priče privukle veliki broj posjetilaca.

Uskoro će se te priče naći između korica njene prve knjige kojoj je namijenila neobičan naslov: „Jednu tačku na zidu, imaj u vidu“.

– Kroz pisanje želim da pomognem ljudima, da ih nasmijem i kažem da je život ljepota iako često nije lako hodati njegovim stazama – kaže ona, prenosi Žena Blic.

Živi sa roditeljima, bratom, snahom i bratancem kome će uskoro godinu dana.

– Porodica mi je velika podrška. Kad sam shvatila da ne mogu da radim kao drugi ljudi, krenula sam da pišem i pronašla divni svijet priča. Prijatelji me zovu suncokret jer, pored svih lijepih i onih ne baš lakih trenutaka u životu, poput te biljke nađem snagu i okrenem lice prema suncu. Sanjam svaki dan jer bez snova život bi bio samo realan – naglašava Milena.