U Narodnoj univezitetskoj biblioteci RS sinoć je promovisana knjiga ''Heroji po šiframa'' Dajane Tadić, u kojoj je ova Banjalučanka opisala svakodnevnu borbu ljudi koji se bore protiv malignih bolesti.

U prepunoj sali banjalučke biblioteke autorica i predstavnik izdavačke kuće Imprimatur Boris Maksimović govorili su o tome kako je ova jedinstvena knjiga nastala.

Dajani Tadić sa 25 godina dijagnostifikovan je Non Hočkin limfom najvišeg stepena agresivnosti, nakon čeha je operisana zbog otežanog disanja prouzrokovanog širenjem tumorske mase koja je rasla u grudnom košu. Nakon uspješnog oporavka vraća se kući i počinje da piše internet blog "Heroji po šiframa" na kojem donosi priče ljudi koje je upoznala tokom svog liječenja. Kasnije ovaj blog prerasta u jednu pravu online zajednicu ljudi koji dijele svoja iskustva u borbi protiv malignih bolesti i urođenih deformiteta. Tokom 2016. Dajana odlučuje da od priča s bloga napravi knjigu.

Dajana u svojoj knjizi pravi neobičan kolaž kako od svojih iskustava u borbi protiv bolesti, tako i od onih koje je čula od svojih bolničkih kolega i koje u knjizi prenosi. Te priče su kratke, potresne i tjeraju čovjeka na razmišljanje o tome koliko toga svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.

"Ova knjiga je moj izraz, u njoj su prikupljene emocije i strahovi. Htjela sam da pišem o ljudima koji su slični meni, koji su prolazili kroz slične stvari, ali kao i ja nisu imali priliku sa nekim to da podijele. Kada prolazite kroz bolesti, bilo da su to maligna oboljenja ili nešto drugo, sigurna sam da ne može da vas razumije neko ko nije prošao kroz sve to, čak i kad je to neko stručno lice poput psihologa.

Ljudi često griješe i povlače se u sebe, ne dijele svoje emocije i strahove. U ovoj knjizi je gomila strahova, frustracije, pitanja, upitnika, emocija - zašto ja, zašto on, zašto tako, zašto ne ovako... Htjela sam da ih prenesem na blog i na papir, kako bi neko pročitao i rekao – pa ok, šta ako se desi meni, nije kraj svijeta. To mi je bio prvenstveni cilj.

Takođe, željela sam da pišem o stvarima o kojima se ne govori, poput života bez kose ljudi koji su na hemoterapijama, teškim temama poslije bolesti, poput zasnivanja porodice, rađanja djece, o stvarima koje se kod nas smatraju jako teškim i nemogućim i o kojima se ne priča. To ljude strašno ubija, mentalno i emocionalno, i to nezadovoljstvo, nemoć i negativna emocija često dovode do toga da ljudi nikada ne ozdrave", rekla je Dajana Tadić predstavljajući svoju knjigu.

Ona kaže da je cijeli proces nastanka knjige za nju bio veoma emotivan, pogotovo kada je vidjela koliko se ljudi interesuju za knjigu i koliko je pozitivan odjek na ono o čemu piše.

"Trudila sam se da knjiga bude pozitivna, da ne bude samo o borbi, mučnoj i teškoj, nego i o nadi, o nekom novom početku. Jer, kada se završi liječenje, to nije kraj. Čovjek treba da izliječi svoju dušu, jer liječenje tijela od tako teške bolesti ostavi velike posljedice na čovjeka iznutra. Meni je ta borba bila jako teška, prvenstveno zato jer nisam imala adekvatnu podršku. A ta podrška su iskustva drugih ljudi", kaže Dajana Tadić.

Boris Maksimović iz izdavačke kuće Imprimatur kaže da Dajanu Tadić zna tek nekih šest mjeseci kada je počeo da čita njen blog, ali da nakon toga nije mogao da prestane da ga čita.

"Odmah me je jako zainteresovala za ono što piše. Shvatio sam da je taj blog jedan vrijedan i plemenit poduhvat. Kontaktirao sam je i rekao da zaista cijenim to što radi, a uostalom i da super piše... Narednih četiri mjeseca smo pričali o tome kako to da uobličimo, i evo sada je knjiga pred nama.

Obično kada se priča o kulturi, filmovima, knjigama, itd, dobija se utisak da je to nešto što treba da nam da neki osjećaj ’noblesa’, kao da je kultura nekakav statusni simbol. Umjetnost i kultura obično se povezuje sa visokom kulturom, poput pozorišta, baleta, itd. Po mom mišljenju kultura je prevashodno nešto što treba da nam prenosi iskustva drugih ljudi u kontaktu sa životom, da nam pomogne da i mi steknemo dio tog iskustva, a da ne moramo da ga na svojoj koži osjetimo. A, ova knjiga je najbolji primjer toga", rekao je prisutnima Boris Maksimović, direktor izdavačke kuće Imprimatur.

Mondo