Borci VRS zbijaju redove da Božić ne dočekaju gladni

Borci Republike Srpske posljednjih dana ponovo zbijaju redove, bore se i solidarišu, ali sada je njihova bitka sasvim drugačija. Udružili su se da svojim siromašnim ratnim drugovima pokušaju obezbijediti pečenice, da Božić ne bi dočekali za polupraznom trpezom.

Miroslav Miki Čerek iz Broda i Mladen Todorić iz Dervente organizovali su prikupljanje novca kojim će kupiti božićne pečenice za borce i njihove porodice sa područja ova dva grada kojima je ovo istinski luksuz.

„Na području Dervente i Broda ima ukupno oko 60 boračkih porodica koje zaista teško žive i mnoge će, vjerovatno, Božić dočekati bez pečenog praseta, ako mi ne sakupimo dovoljno novca da ga kupimo za sve njih“, kaže Čerek.

Ovo je prvi put da su se solidarisali i pripremaju ovakvu akciju za Božić, a do sada su nekoliko puta spremali pakete pomoći. Ideja je krnula od fejzbuk stranice 27. motorizovane brigade, koju su napravili bivši borci da bi se družili, razmjenjivali ratne fotografije i iskustva, ali i da bi se podržavali.

„Većini boraca je teško priznati da su nagranici siromaštva, a zaista teško žive. Bilo je i onih koji su, na našu ponudu da im kupimo prase, odgovorili: „Nemojte ko Boga vas molim“, jer ih je sramota primiti pomoć. Drugi, koji imaju djecu, pristali su na pomoć, ali uglavnom ne žele da im se ime objavi javno“, priča Čerek.

Porazna je činjenica da su u stanju socijalne potrebe, na području Dervente i Broda, bivši borci od četrdesetak, pa do 55 godina, radno sposobni, ali većinom nezaposleni. Veliki broj njih nema niti jednog dana radnog staža i ne zna šta uopšte znači primiti platu.

Akciji prikupljanja pomoći za njih i njihove porodice odazvali su se uglavnom njihovi saborci – izdvajajući po deset ili 20 maraka. Određena suma novca je stigla i od ljudi iz dijaspore.

„Obratio sam se i vlasnicima osam privatnih firmi u Bordu i ni jedan nije htio da nam se priključi, čak ni sa tih deset maraka. Ne želim da im spominjem imena, jer nisu zaslužili ni negativnu reklamu, ali uglavnom je riječ o ljudima koji nisu ni bili u Brodu kada smo mi ratovali, nego su došli iz Srbije i inostrastva i sada imaju svoje firme“, priča Čerek.

Do sada su Miroslav i Mladen skupili oko 800 maraka, a zadnji rok za uplatu novca je 2. januar. To već sada ukazuje pečenicu neće moći kupiti za većinu boraca i da će Božić dočekati za skromnijom trpezom.

„Razočaran sam u sva boračka udruženja i udruženje veterana jer svi gledaju svoj lični interes i ne misle ni na koga osim na sebe“, izjavio je Čerek.

Miroslav je, takođe, nezaposlen već sedam godina. Prije toga je radio kod strica u restoranu, a sada povremeno odlazi u Njemaču da zaradi koji dinar. U rat je otišao sa 17 godina, dva puta je ranjen, pa je izgubio i nekoliko poratnih godina liječeći se u bolnicama.

Danas ga u Bordu znaju po humanitarnom radu. Prošle godine je organizovao prikupljanje novca kako bi sugrađanina, beskućnika, smjestili u dom i na liječenje. Nažalost, on je već bio bolestan i iznemogao i preminuo je prije nego što su mu ispunili želju da ima pristojan krevet i obrok.

Miki Čerek se brine i o napuštenim psima u Brodu, obilazi ih na deponiji, pravi im kućice za zimu i kupuje hranu.

„Samo neku jeftinu“, pravda se Miroslav, kao da mu je krvo što ne može više.

„To me opušta i to je moja terapija. Većina boraca danas pati od posttraumatskog stresa a da nisu toga ni svjesni, a meni pomaže kada sam aktivan. Borci su uz sve to i zaboravljeni, diskriminisani i obespravljeni. Često se sjetim mog saborca koji je poginuo u ratu, a znao je reći da, kada se sve ovo završi, mi nikome nećemo trebati. Izgleda da je i bio u pravu“, završava svoju priču Miroslav Čerek.

Željka Javorac

 

Tagovi: