Donio je mir, ali podijelio selo, pa stanovnici Makljenovca ni više od dvije decenije od Dejtona ne znaju kome pripadaju.

Dio ih je dobojska, dio opština Usora. Ovoj drugoj bi trebalo da pripada Kata Pranjić, jer je njena kuća između dvije table, koje označavaju opštinu i lovište Usora, ali se sa tim ne slaže.

„Doboj nije Usora. Mi pripadamo Doboju. Meni su kad su došli struju uvoditi pitaju ‘djede gdje ovdje linija’, kaže djed ‘tu negdje ne znam ja’. Odgovorili su mu ‘djede ti si u Srpskoj, a baba je u Federaciji’“, priča  Kata Pranjić iz Makljenovca.

Oznaku omladina uzme, premjesti stavi gdje im je zgodno, priča Kata. Zato ona i komšije tabli ni zamišljenoj liniji ne vjeruju, dok se prava ne iscrta.

Tabla postoji, ali jasne granice još nema. Tako su žiteljima Makljenovca, kuće u jednom, zemljište u drugom entitetu.

I ne samo to. Anton Pranjić priča da mu granica dijeli kuću, pa je spavaća soba u jednom, a  kuhinja u drugom entitetu.

„Kako su oni mjerili pa da su tako granicu udarali? Prije je bilo po putu.To znači ja sam i na jednoj strani i na drugoj”, kazao je  Anton Pranjić.

Ne znaju gdje žive, ali ni kome da plaćaju porez. Za sada kažu nikome dok se pitanje granice ne riješi.

„Ja bi volio da sam u Federaciji i moja zemlja i sve. Baš u Doboju, veliiki su porezi. Recimo ja bi za kuću godišnje sigurno 500 maraka morao davati. To je jedna moja penzija“, kazao je Ilija Pranjić.

Kuća do kuće, a u dva entiteta. Lakše im je da se dozivaju, nego da okreću pozivni broj, pričaju dok čekaju rješenje. Opštine Doboj i Usora prije dvije godine, formirale su komisiju i pokrenule inicijativu da prilagode 16 kilometara dugu međuentitetsku liniju razgraničenja. Nakon njihovog dogovora zeleno svjetlo treba da daju entitetske Vlade.

(ATV)